Liječenje Aspergerovog sindroma sastoji se od sjednica psihoterapije 1 do 2 puta tjedno, s ciljem podučavanja pacijenta u interakciji s drugima, izbjegavajući izolaciju.
Liječenje bi trebalo započeti uskoro nakon dijagnoze, što se obično događa između 4 i 14 godina, iako su neki slučajevi identificirani kasnije u odrasloj dobi.
Pacijenti s Aspergerovim sindromom obično su inteligentni, ali imaju vrlo logično i neotkriveno razmišljanje, pa imaju puno teškoća u odnosu na druge, ali kada uspostavljaju odnos povjerenja s djetetom, terapeut može raspravljati i razumjeti razlog nekih "čudnih" ponašanja koji pomažu identificirati najprikladniju strategiju za svaki slučaj.
Važnost obitelji u liječenju Aspergerovog sindroma
Obitelj bi trebala znati koju strategiju terapeut koristi za oblikovanje djetetovog ponašanja kako bi dopunio tretman u kući. Stoga, nakon svake sjednice psihoterapije, roditelji mogu zatražiti od psihologa smjernice o tome kako postupati i kako ispraviti dijete u određenim situacijama.
Što učiniti kako bi pomogao dijete s Aspergerovim sindromom
Neki primjeri onoga što roditelji i nastavnici mogu učiniti kako bi pomogli djetetu ili adolescentu s Aspergerovim sindromom su:
- Dajte djetetu jednostavne, kratke i jasne naredbe. Na primjer: "Držite zagonetku unutar okvira nakon što igrate", a ne: "Držite svoje igračke nakon što igrate";
- Pitajte dijete zašto djeluju u trenutku djelovanja;
- Objasnite jasno i smireno da je "čudan" stav, kao što je govorenje loše riječi ili bacanje nešto drugoj osobi, neprijatan ili neprihvatljiv drugima, tako da dijete ne ponavlja pogrešku;
- Izbjegavajte suditi djetetu zbog ponašanja koje ima, izbjegavajući ga, primjerice, zlonamjerno ili glupo.
Osim toga, terapeut može propisati antidepresive, kao što su nortriptilin ili sertralin, koji pomažu smanjiti simptome Aspergerovog sindroma i olakšati psihoterapiju.
U većini slučajeva, djeca s Aspergerovim sindromom pokazuju čudna ponašanja poput stvaranja buke tijekom proučavanja ili udaranja stola tijekom jela ili lošeg ponašanja poput bacanja listova na podu tijekom jela, ali takva ponašanja nisu i dijete nema pojma da je on nepristojan ili muče.
Obično djeca s Aspergerovim sindromom ne mogu istodobno usredotočiti svoju pozornost na više od jedne aktivnosti, a što se tiče osjećaja, dijete, iako svjesno da je sretan, ne može shvatiti da je druga osoba može biti tužna. Ona ne "vidi" osjećaje drugih, i može dati dojam da ona nije briga za svoje roditelje, braće i sestre, ili prijatelje.
