Liječenje za višestruke kongenitalne artrogriposije uključuje ortopedske operacije i fizioterapijske sjednice, te korištenje udova za spavanje, ali osim toga roditelji ili skrbnici djeteta trebaju pažljivo rukovati čvrstim zglobovima kako bi poboljšali njihovo kretanje.
Kongenitalna multiplog arthrogryposis je bolest koja je karakterizirana spajanjem jednog ili više zglobova, što ne dopušta bebi da se savijati za lakate, prste ili koljena. Karakterističan i važan znak je gubitak normalne konture udova, koji imaju cjevasti izgled. Koža je obično sjajna i nedostatak nabora je česta. Ponekad je ovaj poremećaj praćen dislokacijama kukova, koljena ili laktova. Saznajte uzroke i dijagnozu ove bolesti ovdje.
Stoga se za liječenje može preporučiti:
1. Upotreba udubljenja
Pedijatar može preporučiti korištenje udova za spavanje, koji mogu spriječiti povećane kontrakture, poboljšati položaj zahvaćenih zglobova, što može olakšati pokret i mobilizaciju u fizioterapiji sljedećeg dana.
2. Kirurgija za višestruke kongenitalne arthrogryposis
Ortopedska kirurgija može biti naznačena za korekciju slučajeva kongenitalne kosog nogu, teške fleksije koljena, dislokacije ramena, kuka ili drugih situacija u kojima je moguće poboljšati lomljivost zglobova kao što su kapsule, ligamenti i mišići s fibrozom. Osim toga, u slučajevima skolioze, poželjno je postaviti uređaj za pričvršćivanje kralježnice u štit, kada je kut skolioze veći od 40 °.
Dijete s arthrogryposis može proći kroz više od 1 operacije tijekom cijelog života, uvijek se preporučuje da se sjediške fizioterapije prije i nakon operacije, budući da je najmanje 30 sjednica prije i poslije operacije.
3. Fizioterapija za višestruke kongenitalne arthrogryposis
Fizioterapija bi trebala biti izvedena posebno prije i neposredno nakon operacije, ali je također naznačena u drugim životnim razdobljima, a može se izvesti od rođenja do kada to osoba želi.
Po mogućnosti, fizioterapija bi trebala biti provedena dvaput tjedno, s sjednicama od oko 1 sat, ali osim toga, roditelji ili skrbnici moraju obavljati pasivne i domaće stimulacijske vježbe koje je fizioterapeut vodio tijekom konzultacija. Svako dijete ili dijete treba osobno procijeniti, jer nema nikakvih protokola za sve slučajeve arthrogryposis, ali postoje neki tretmani koji su uvijek označeni, kao što su:
- Pasivna mobilizacija zahvaćenih zglobova;
- Istezanje mišića zahvaćenih tkiva;
- Vježbe pasivnog i mišićnog jačanja;
- Tehnike za sprečavanje novih kontraktura koje mogu uključivati uporabu ortoza, udlaga ili zavoja određenih zglobova;
- Korištenje lasera nakon mobilizacije radi bržeg izliječenja tkiva u ispravnom položaju;
- Uporaba aparata i elektrostimulacije za jačanje oslabljenih mišića;
- Limfna drenaža za smanjenje oticanja pogođenih ruku i nogu;
- Vježbe snage, s izometričkom kontrakcijom i vježbama disanja radi povećanja kapaciteta pluća;
- Hidrokinesioterapija, s vježbama u vodi, također je dobar izbor jer pomaže smanjiti bol i olakšava kretanje.
Kako bi se ostvarili ti koraci, fizioterapeut mora biti vrlo kreativan u izmišljanju mnogih igara koje mogu ispuniti ove ciljeve kako bi se osigurala veća neovisnost za osobnu njegu, kao što je učenje četkanja i češljanja kose, te poboljšanje djetetova odnosa s drugima poboljšavajući njihovo samopoštovanje i kvalitetu života.
Fizička terapija može smanjiti potrebu za ortopedskim kirurškim zahvatom nazvanim artrodeza, koja se sastoji od trajnog spajanja zgloba, sprečavajući njegovo kretanje kroz život.
Očekivano trajanje života
Unatoč ograničenjima kretanja koje dijete može predstaviti, većina ima naizgled normalan život. 75% pogođene djece može hodati, čak i na kolicima ili invalidskim kolicima, a podložne su istim bolestima kao i većina stanovništva. Međutim, budući da predstavljaju ograničenje kretanja, oni bi trebali imati malo kalorija, šećera i masnoća kako bi izbjegli prekomjernu tjelesnu težinu, što bi moglo još otežati njihovo kretanje.
Arthrogryposis nema lijeka, ali nije ni progresivna pa tako zahvaćeni zglobovi koje dijete prezentira pri rođenju točno su iste koje će zahtijevati cjeloživotno liječenje. Međutim, zdravi zglobovi također mogu patiti zbog prirodne kompenzacije koju dijete izvodi štedeći oštećeni zglob, pa stoga mogu nastati slučajevi boli i tendonisa u zglobovima koji nisu pod utjecajem arthrogryposis.
