Da bi se identificirala disleksija, potrebno je promatrati neka uobičajena obilježja ovog stanja, kao što je dijete oklijevao izgovoriti određene riječi i određene pogreške u prepoznavanju slova i brojeva, kao i čitanja i pisanja.
Djeci s disleksijom predškolske dobi, do 6 godina starosti, mogu predstavljati zakašnjelo govorenje kao svojstva, mogu predstavljati artikulacijske probleme riječi i poteškoće sjećati se imena slova, brojeva i boja. Uobičajeno je i teškoća kombiniranja zvukova i riječnih riječi.
Uobičajene zamjene riječi i slova u disleksiji
Mnoga djeca s disleksijom zbunjuju slova i riječi sličnih, a uobičajena je inverzija slova tijekom pisanja, na primjer pisanje "ja" umjesto "em" ili "d" umjesto "b". Sljedeća tablica prikazuje više primjera:
promijenite 'f' u 't' | promijenite 'w' na 'm' | promijenite 'zvuk' na 'mos' |
promijenite 'd' u 'b' | promijenite 'v' na 'f' | promijenite 'mene' u 'u' |
promijenite 'm' na 'n' | razmjenjuju 'sunce' za ' | promijenite 'n' u 'u' |
Drugi čimbenik koji treba uzeti u obzir je da disleksija ima obiteljsku komponentu, tako da se sumnja povećava kada roditelj ili baka i djed ili baka već imaju dijagnozu s disleksijom.
Kako potvrditi disleksiju
Najbolji način za zatvaranje dijagnoze disleksije jest napraviti specifične testove s psihologom, prema dobi djeteta, adolescentu ili odrasloj osobi.
Učitelji u školi mogu sumnjati da je dijete s disleksijom zbog pogrešaka koje ona predstavlja u prepoznavanju slova i brojeva te kad počinje čitati i pisati u prvom razredu osnovne škole. U tom slučaju, trebala bi razgovarati s roditeljima o ovoj mogućnosti i predložiti razgovor s psihologom ili psihopedagogom za provođenje testova.
Do kraja prvog razreda, uobičajeno je da sva djeca još uvijek ne mogu čitati i pisati i normalno je zbuniti slova pa je dijagnoza obično zatvorena kada je dijete već u drugom razredu, oko 8 godina. jer bi pogreške čitanja i pisanja trebale biti mnogo manje od toga, što se ne događa kod djece s disleksijom.