Marasmus je jedna od vrsta malnutricije energije i proteina, karakterizirana velikim gubitkom težine i gubitkom mišića i općom masnoćom, što može utjecati na negativnost rasta.
Ova vrsta pothranjenosti karakterizira primarni nedostatak ugljikohidrata i masnoća, što prisiljava tijelo da konzumira proteine da stvore energiju, što dovodi do gubitka težine i mišića, što karakterizira opću pothranjenost. Pogledajte opasnosti od pothranjenosti.
Malnutricija proteinske i energetske energije je uobičajena kod djece između 6 i 24 mjeseca života u nerazvijenim zemljama gdje postoji nestašica hrane. Uz socioekonomski faktor, marasmus može biti pod utjecajem rano odbića, neadekvatnog unosa hrane i loših zdravstvenih stanja.
Znakovi i simptomi Marasmus
Djeca s marasmusom imaju karakteristične znakove i simptome neishranjenosti, kao što su:
- Odsutnost potkožnog masnog tkiva;
- Generalizirani gubitak mišića, omogućavajući vizualizaciju kostiju, na primjer;
- Uska kuka u odnosu na prsni koš;
- Promjena u rastu;
- Težina je znatno ispod preporučene dobi;
- slabost;
- umor;
- vrtoglavica;
- Stalna glad;
- Proljev i povraćanje;
- Povećanje koncentracije kortizola, što dijete čini neurednim.
Dodatno, potrebni su laboratorijski i drugi testovi koji potvrđuju dijagnozu, kao što su mjerenje BMI-a, mjerenje perimetra glave i ruku, te provjeravanje presavijanja kože.
Koja je razlika između Marasmus i Kwashiorkor?
Kao i marasmus, kwashiorkor je vrsta malnutricije energije i proteina, međutim, karakterizira ekstremno nedostatak proteina, što dovodi do simptoma poput edema, suhe kože, gubitka kose, retardacije rasta, abdominalnog oticanja i hepatomegalije, to jest, povećanje jetre.
Kako se liječenje obavlja?
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), liječenje neishranjenosti, uključujući marasmus, obavlja se u fazama s ciljem da se postupno povećava količina kalorija koja se konzumira kako bi se spriječile promjene u crijevima, na primjer:
- Stabilizacija, u kojoj se hranjenje uvodi postupno s ciljem preokretanja metaboličkih promjena;
- Rehabilitacija, u kojoj je dijete već stabilnije i stoga se hranjenje intenzivira tako da postoji oporavak težine i stimulacija rasta;
- Follow-up, u kojem se dijete periodično prati kako bi se spriječilo povratak i osigurala kontinuitet liječenja.
Osim toga, važno je voditi rođaka ili dotičnu osobu o tome kako je liječenje učinjeno i kako treba hraniti dijete, osim što ukazuje na znakove moguće recidiva, na primjer. Saznajte više o neishranjenosti i načinu postupanja.
