Seksualno zlostavljanje događa se kada osoba seksualno miluje drugu bez njegovog ili njezinog pristanka ili joj prisili na seksualni odnos s njom koristeći se emocionalnim sredstvima i fizičkom agresijom. Tijekom djela zlostavljač može umetnuti svoj seksualni organ, prste ili druge predmete u intimnu regiju bez pristanka žrtve. Druge osobine seksualnog zlostavljanja su kada žrtva:
- Nemate sposobnost da percipiraju čin kao agresiju, jer ste dijete i nisu dovoljno stari da biste razumjeli što se događa ili da ima neku tjelesnu ili psihičku bolest;
- Pijana je ili pod uporabom lijekova koji uzrokuju da žrtva ne bude u svom savršenom sudu i može se zaustaviti.
Drugi oblici seksualnog zlostavljanja su kada osoba prisloni drugu da miluje svoje genitalije ili da se bavi seksualnim razgovorima, gleda seksualne činove ili nepristojne performanse, puca ili fotografira golu žrtvu da se pokaže drugima.
Glavne žrtve tih zlostavljanja su žene, ali homoseksualci, adolescenti i djeca također su česta žrtva ove vrste zločina.
Znakovi koji mogu ukazivati na seksualno zlostavljanje
Žrtva koja je seksualno zlostavljana očito ne može predstavljati nikakve fizičke znakove, međutim, velika većina ima sljedeće znakove i simptome:
- Promjena u ponašanju se događa kada je osoba bila vrlo ekstrovertirana i postaje vrlo zastrašujuća;
- Bježati od socijalnog kontakta i vole biti sami;
- Jednostavno plakanje, tuga, usamljenost, tjeskoba i anksioznost;
- Kada je žrtva djeteta, možda čak može pasti ili pobjeći od kontakta s drugima;
- Oticanje, crvenilo, lom ili pukotine u intimnim dijelovima;
- Pijenje himena u djevojkama i ženama koje su još bile djevice;
- Gubitak kontrole urina i stolice zbog emocionalnih čimbenika ili opuštanja mišića na ovom području zbog silovanja;
- Analni ili vaginalni svrbež, bol ili iscjedak;
- Ljubičaste oznake na tijelu i također na intimnim dijelovima;
- Seksualno prenosive bolesti.
Osim toga, djevojke ili žene mogu postati trudne, au tom slučaju se može koristiti pravni pobačaj, pod uvjetom da se izdaje izvješće o seksualnom zlostavljanju.
Da bi dokazala zlostavljanje i pravo na pobačaj, žrtva mora otići u policiju i reći što se dogodilo. U pravilu, žena treba pažljivo promatrati tijelo žrtve za znakove agresije i silovanja, a potrebno je provesti specifičan pregled kako bi se identificirala prisutnost spermija ili spermatozoida u tijelu žrtve.
Najbolje je da se žrtva ne okupa i ne oprati intimno područje prije odlaska u policijsku postaju tako da se ne izgube izlučevine, dlake ili tragovi noktiju koji mogu poslužiti kao dokaz za pronalaženje i optuživanje agresora.
Suočavanje sa seksualnim zlostavljanjem
Da bi se riješile štetne posljedice seksualnog zlostavljanja, žrtve silovanja moraju biti podržane od strane najbližih ljudi na koje se oslanja, kao što su obitelj, obitelj ili prijatelji, da se emotivno oporavi i da u roku od 48 sati ode u policijsku postaju da registrira prigovor onoga što se dogodilo. Slijedeći ovaj korak je vrlo važno kako bi se zlostavljač mogao pronaći i pokušati sprječavanjem ponovne zloupotrebe s istom osobom ili s drugima.
Liječnik mora primijetiti osobu koja je silovana da provede testove koji mogu identificirati lezije, spolno prenosive bolesti ili eventualnu trudnoću i možda će trebati koristiti lijekove za liječenje tih stanja. Također, smirivanje i antidepresivi mogu zadržati žrtvu mirno kako bi se mogli oporaviti.
Nadalje, emocionalna trauma uzrokovana zlostavljanjem treba liječiti uz pomoć psihologa ili psihijatra jer djelo ostavlja mnoge korijene nepovjerenja, gorčine i drugih posljedica koje na svaki način narušavaju život osobe.
Fizičke i emocionalne posljedice silovanja
Žrtva uvijek osjeća krivnju zbog povrede i obično ima osjećaje poput 'Zašto sam ga datirala?' ili 'Zašto sam pizao tu osobu ili joj se približio?' Međutim, unatoč tome što se sama društvo i žrtva osjećaju krivima, nije njezina krivnja, već počinitelj.
Nakon akcije, žrtva može imati duboke tragove, česte i ponavljajuće noćne more, nisko samopoštovanje, strahovi, fobije, nepovjerenje, poteškoće u povezivanju s drugima, poteškoće u poremećajima prehrane kao što su anoreksija ili bulimija, upotreba lijekova za bijeg od stvarnosti i ne trpe, pokušaji samoubojstva, hiperaktivnost, agresivnost, niska školska izvedba, kompulzivna masturbacija koja čak može ozlijediti genitalije, antisocijalno ponašanje, hipohondrije, depresiju, poteškoće u izražavanju svojih osjećaja i odnositi se na roditelje, braće i sestre, djecu i prijatelje.
Kako se nositi s traumom uzrokovanim silovanjem
Žrtvu treba podupirati obitelj i prijatelji i ne smije pohađati školu ili raditi daleko od tih zadataka dok se ne oporavi fizički i emocionalno.
U prvoj fazi oporavka, uz pomoć psihologa, žrtvu bi trebalo poticati da priznaju svoje osjećaje i posljedice kršenja, koje možda žive s AIDS-om ili neželjenom trudnoćom, na primjer.
Dvije druge strategije za rješavanje posljedica seksualne povrede su:
Lijekovi za mir i bolje spavanje
Korištenje sredstava za smirivanje i antidepresiva kao što su Alprazolam i Fluoksetin može biti naznačeno od strane liječnika ili psihijatra koji će se koristiti za nekoliko mjeseci, tako da je osoba mirna i može spavati uz miran san. Ovi se lijekovi mogu koristiti dulje vrijeme dok se osoba ne osjeća bolje i zadržava emocije pod kontrolom čak i bez njih.
Pogledajte prirodna rješenja za smirivanje u 7 savjeta za kontrolu anksioznosti i nervoze.
Tehnike za povećanje samopoštovanja
Psiholog može ukazivati na uporabu određenih tehnika kao što su vid i razgovor sa zrcalom, pohvalama i riječima afirmacije i podrške kako bi to pomoglo u prevladavanju traume. Osim toga, druge tehnike mogu se koristiti za povećanje samopouzdanja i psihoterapijskih tretmana, tako da se žrtva može potpuno oporaviti, iako je to dugotrajan proces koji može potrajati desetljećima.
Ono što dovodi do seksualnog zlostavljanja
Može biti teško pokušati razumjeti što se događa u zlostavljačevu umu, ali seksualno zlostavljanje može biti uzrokovano psihičkim izbijanjem i drugim čimbenicima kao što su:
- Trauma ili ozljeda prednjeg mozga, područje koje kontrolira seksualne impulse;
- Korištenje lijekova koji oštećuju mozak i površinske seksualne i agresivne impulse, kao i sprečavanje moralno ispravne odluke;
- Mentalne bolesti koje uzrokuju zlostavljač da ne vidi djelo zlostavljanja, niti se osjeća krivim za činove počinjene;
- Već su bile žrtve seksualnog zlostavljanja tijekom života i imaju zbunjeni seksualni život, daleko od normalne.
Međutim, valja naglasiti da niti jedan od tih čimbenika ne opravdava takvu agresivnost i da bi svaki agresor trebao biti kažnjen.
U Brazilu, počinitelj može biti uhićen ako se dokaže da je počinitelj zlostavljanja, ali u drugim zemljama i kulturama kažnjava se od kamena, kastracije i smrti. Trenutno postoje zakoni koji pokušavaju podići kaznu za počinitelje, povećavajući vrijeme zatvora, a također i primjenu kemijske kastracije, koja se sastoji od upotrebe lijekova koji drastično smanjuju testosteron, sprječavaju erekciju, što onemogućuje spolne odnose tijekom razdoblja do 15 godina.
