Disleksija je teškoća učenja koju karakteriziraju poteškoće u pisanju, govoru i pravopisu. Obično se dijagnosticira u djetinjstvu tijekom razdoblja pismenosti, iako se također može dijagnosticirati u odraslih osoba.
Ovaj poremećaj ima 3 stupnja: blaga, umjerena i teška koja ometa učenje riječi i čitanje. Općenito, disleksija se javlja u istoj obitelji, češća kod dječaka nego kod djevojčica.
Osim toga, vrlo je česta za osobe s disleksijom da imaju druge povezane uvjete, kao što je poremećaj deficita pažnje i hiperaktivnost. Obično oni koji imaju disleksiju imaju karakteristike kao što su poteškoće u suočavanju s frustracijom, ali imaju veliku maštu i veliku suosjećanje.
Što je disleksično pisanje?
Oni koji imaju disleksiju obično imaju ružno, veliko, ali čitljivo pismo, iako se nastavnici mogu žaliti zbog toga, posebno na početku kada dijete još uvijek uči čitati i pisati.
Pismenost traje dulje nego u djece bez disleksije, jer je uobičajeno da mijenja sljedeća slova:
- f - T
- d - b
- m - n
- W - m
- v - f
- sunce -
- zvučimo
Čitanje tko ima disleksiju je sporo, što je zajednički propust slova i mješavina riječi.
Mozak disleksije djeluje drugačije s neobičnim neuronskim vezama, pa čak i određena područja mozga su veća od onih bez disleksije. Desna strana mozga je razvijena, ali djeca često nauče čitati i pisati, pronalaženje vlastitih neuronskih rješenja i strategija.
Kako je disleksik u školi?
Normalno, oni koji imaju disleksiju ometaju se i mijenjaju slova, ako postoji boja sljepoće dijete također može promijeniti boje uglavnom crvene, ružičaste i zelene.
Obično se disleksija otkriva u djetinjstvu kada je dijete u predškolskom odgoju ili u pismenosti jer je potrebno više vremena da nauče pisma od učenika u istoj sobi.
To ne znači da dijete s disleksijom nije inteligentno, već ima invalidnost u učenju. Dobar primjer toga je da je Albert Einstein disleksičan.
Tradicionalno iskustvo u školi možda neće biti dobro ako se nastavnici ne uklapaju u pomoć čitanju i učenju disleksije, održavajući ih svakodnevno motiviranim i pažljivim.
Disleksija nema lijek, ali liječenje može poboljšati kvalitetu života pojedinca. Liječenje uključuje mnoge stručnjake, jer ta poteškoća u učenju ima mnogo različitih aspekata pa stoga liječenje može uključivati praćenje psihologa, logopeda i pedagoga radi bolje školske podrške.
Savjeti za disleksiju da bolje čitaju
Čitanje je jedna od teškoća onih koji imaju disleksiju, evo nekoliko savjeta kako bi se olakšao ovaj proces:
- Uvijek koristite prijenosna računala s debelim listovima tako da nije moguće čitati ono što je napisano iza listova;
- Kad god je to moguće koristite bijele plahte, kao što su vrhnje ili svijetlo žuta, ali vole pisma s tamnim bojama tako da je tekst dobro čitljiv;
- Prilikom pisanja na računalu trebao bi se predvidjeti fontove za lakše čitanje disleksije kao što su Verdana, Arial, Tahoma, Century Gothic ili Trebuchet, u veličinama 12 ili 14 i razmak 1.5;
- Kako bi nešto naglasio u tekstu, podebljano je najbolja opcija, izbjegavajući podcrtavanje i kurziv.
- Izbjegavajte pisati sve riječi s CAPITAL LETTERS;
- Nemojte koristiti opravdani tekst, ali volite nepravilnu marginu s desne strane stranice kako biste omogućili 'kontroliranu' distrakciju;
- Uvijek koristite kratke i izravne rečenice, kako biste olakšali korištenje tema i brojeva kako biste izbjegli prikaz teksta.
Prateći ove savjete čitanje i razumijevanje tekstova može postati lakše i manje frustrirajuće za one s disleksijom.
