Normalno je da djeca budu sramežljivi kada se suoče s novim situacijama, a osobito kada su s ljudima koje ne poznaju. Unatoč tome, ne svako sramežljivo dijete će biti stidljiva odrasla osoba.
Ono što roditelji mogu učiniti kako bi pomogli djeci da prevladaju sramežljivost je usvajanje jednostavnih strategija koje mogu postići dobre rezultate, kao što su:
1. Prepoznati okoliš
Dovođenje djeteta u školu koju će pohađati prije škole može smanjiti tjeskobu, čineći dijete osjećaj samopouzdanja i ima hrabrosti razgovarati sa svojim prijateljima. Dobro je upisati dijete u istu školu kao i netko koga volite, kao što je susjed ili rođak.
2. Razgovor u očima
Oči u očima pokazuju povjerenje i kad roditelji razgovaraju sa svojom djecom uvijek gledaju u oči, djeca često ponavljaju ovo ponašanje s drugima.
3. Budite strpljivi
Ne samo zbog toga što je dijete sramežljivo, da će biti sramežljiva odrasla osoba, ono što se tijekom godina promatra je ta sramežljiva djeca, kada dođu do pozornice mladosti i mladosti, teže se popustiti.
4. Nemojte govoriti da je dijete stidljivo pred njom
Kada roditelji imaju takav stav, dijete može misliti da s njim nešto nije u redu, a zatim se povući dalje.
5. Pozitivno pojačanje
Kad god dijete opustite i postane manje sramežljivi, cijenite svoj trud i dajte osmijeh, zagrlite se ili nešto reci "jako dobro".
6. Ne izlažite dijete situacijama koje joj se ne sviđa
Prisiljavanje djeteta na ples u školi, na primjer, može povećati anksioznost koju osjeća i čak može početi plakati jer se stidi i osjećaj ugroženosti.
7. Izbjegavajte miješanje ili uvijek uključivanje nje
Takve situacije mogu djetetu ljutiti, a kad god ova situacija ponovi, dijete će postati sve više i više introvertirane.
8. Izbjegavajte govoriti za dijete
Roditelji bi se trebali izbjegavati reagirati na djecu, jer se ovim ponašanjem ne potiče da prevladaju svoje strahove i nevolje i da steknu hrabrosti da govore.
Stidljivost se ne smije smatrati nedostatkom, međutim, kad počinje škoditi životu djeteta ili adolescenata, dogovor s psihologom može biti od pomoći, jer ovaj stručnjak ima znanje o specifičnim tehnikama koje mogu pomoći u prevladavanju te poteškoće, poboljšavajući njihovu kvalitetu života.
Neke indikacije da bi moglo doći vrijeme traženja psihologa su kada dijete stalno sama ili nema prijatelja i uvijek je vrlo tužno. Dobar polagan razgovor može pomoći u razjašnjavanju je li dijete stvarno potrebna stručna pomoć ili tek prolazi kroz fazu u kojoj je više rezerviran.