Aspergerov sindrom, Aspergerov poremećaj ili Aspergerov poremećaj je psihološki poremećaj sličan autizmu čija je glavna karakteristika poteškoća u interakciji s drugim ljudima, što predstavlja neke probleme u održavanju odnosa.
Aspergerov sindrom se najčešće nalazi kod dječaka i dijagnosticira se oko 3 godine života. Međutim, u nekim slučajevima može biti vrlo blaga i stoga se identificira samo u adolescenciji ili u odrasloj dobi.
Aspergerov sindrom nema lijek, ali se može kontrolirati psihoterapijom i cjeloživotnim sredstvima, što pacijentu omogućuje održavanje normalnog načina života.
Simptomi Aspergerovog sindroma
Neki mogući znakovi i simptomi Aspergerovog sindroma uključuju:
- Nedostatak društvene interakcije;
- Koncentriranje težine;
- Normalna ili iznadprosječna inteligencija;
- Ponavljajuće ponašanje;
- Diskriminacija motora;
- Teškoća u percepciji osjećaja i emocija drugih;
- Pretjerana zabrinutost;
- Teškoća u rješavanju sukoba;
- Teškoća u rješavanju kritika.
Pacijenti s Aspergerovim sindromom ne znaju kako osjećati emocije drugih, tako da možda ne znaju što utječu, a mogu se osjećati ljutiti ili povrijeđeni kada ih pozovu.
Kako postupati s Aspergerovim sindromom
Liječenje Aspergerovim sindromom trebalo bi obaviti psiholog budući da je bio dijete, budući da je potrebno podučiti pacijenta da komunicira s drugim ljudima i svojim osjećajima.
Osim toga, ovisno o simptomima, možda će se morati konzultirati s psihijatrom za početak uzimanja lijekova koji pomažu u smanjenju razdražljivosti, kao što su aripiprazol, hiperaktivnost, kao što je Guanfancine ili agitacija kao što je risperidon.
Obično tijekom liječenja, bolesnik s Aspergerovim sindromom može rasti i živjeti normalan život, međutim, psiholog bi trebao procijeniti barem jednom godišnje.
Saznajte više o Aspergerovom liječenju sindroma.
